U splitskoj Gradskoj knjižnici Marka Marulića predstavljene knjige Ane Perišić i Ane Ruže Pavek
06.06.2013. Split, Gradska knjižnica Marka Marulića
Centar za hagioterapiju Split upriličio je predstavljanje dviju knjiga:"Posebni do daske", zbirke kratkih priča Ane Ruže Pavek i priručnika "Hagioterapijski pristup u radu i suživotu s djecom i mladima" Ane Perišić. "Posebni do daske" zbirka je kratkih priča u kojima autorica prepričava neke za nju najupečatljivije momente iz njezinog višegodišnjeg rada i bavljenja osobama s teškoćama u razvoju, u jednom domu za mlade bez roditeljske skrbi.
Ana Ruža Pavek rođena je 1946. u Lokvama. Osnovnu školu je polazila u Lokvama, gimnaziju u Delnicama, a studij kroatistike i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1996. objavila je zbirku pjesama "Od Risnjaka do Kleka, a 2006. zbirku za djecu "Vjetar Krivulj". Živi i radi u Zagrebu.
"Hagioterapijski pristup u radu i suživotu s djecom i mladima" nastao je iz potrebe uočene u radu s učenicima osnovnih i srednjih škola te štićenicima dječjeg i odgojnog doma. Autorica Ana Perišić dugogodišnji je prosvjetni djelatnik s iskustvom rada s mladima iz rizičnih skupina. Najveći uspjeh u radu postigla je primjenom hagioterapije.
Ova knjiga u obliku priručnika doista informira o temeljnim principima hagioterapijske metode utemeljene prije 23 godine. Knjiga sadrži temeljne filozofske, antropološke spoznaje o čovjeku, te patologiju čovjekove duhovne duše ili čovjeka ukoliko je čovjek, zatim terapijske mogućnosti. Ona također informira da je hagioterapija zapravo autentični oblik antropološke medicine, ali s temeljnim uviđajem u patološka stanja i terapijske neophodnosti za antropološku dimenziju čovjeka.
Sadržaj ovog priručnika razdijeljen je u tri dijela s dodatkom obrađenih anketa, izjava učenika i stručnih djelatnika na održana predavanja u osnovnim i srednjim školama, dječjem i odgojnom domu te na javnim tribinama i stručnim seminarima. U prvom poglavlju prikazan je pregled osnova iz antropološke medicine i hagioterapije. Obrađene su zakonitosti antropološke dimenzije kroz definiciju i značenje imena hagioterapije te filozofski aspekt i znanstvena istraživanja koja upućuju na postojanje čovjekove duhovne duše, njen organizam i fenomene izražavanja. Obrazložen je i uzrok te izvori boli na antropološkoj razini, kao i sama terapija.
Drugo poglavlje upućuje na odrasle, o kojima ovisi zdravo odrastanje njihove djece i mladih s kojima rade. U ovaj dio uključen je poticaj osobnoga prihvaćanja (svake odrasle osobe) te ostvarenja vlastitoga života i zvanja, i naposljetku predložak za pripremu u radu s djecom, učenicima ili štićenicima. Treće poglavlje posvećeno je problemima adolescenata i drugih mladih osoba s najčešćim primjerima iz hagioterapijske prakse. Budući da je priručnik, prije svega, pisan za odrasle ipak sadrži i poticaje za djecu i mlade.
„Čovjek naime sadrži u sebi sve što nalazimo u svijetu i prirodi. On ima svoju biološku razinu, služi se svojom psihološkom razinom, njegov identitet je antropološka razina, a njegov temeljni projekt je teološka razina. Središte čovjeka je osobnost po kojoj čovjek postoji i u sebi sadrži sve druge razine svoga bića. On jest osoba, a sve drugo posjeduje, prožima svojim osobnim identitetom, razvija svojom duhovnom kreativnošću i ostvaruje sebe preko svih sposobnosti koje posjeduje. On je spoj imanencije i transcendencije, materije i duha, neba i zemlje, ograničene materije i neograničenog duha. On u sebi spaja stvorenje i Stvoritelja, smisao i besmisao, moral i nemoral, dobro i zlo, ali je njegova temeljna težnja da bude u bitku i njegovim transcendentalima kao dobar, jedinstven, istinit i lijep.“ (vlč. Tomislav Ivančić, prof. emeritus u Predgovoru)
Temeljni problem čovjeka i uzrok svih njegovih bolesti i smrti jest zlo. Dobrota je čovjekova šansa, budućnost i neuništivost. Tu razinu uzroka svih čovjekovih bolesti, patnji, trauma i besmisla istražuje hagioterapija. Ona, prema tome istražuje temeljni uzrok čovjekovih muka, suza, gubitaka, neuspjeha, ratova i smrti. Istovremeno ona istražuje dijagnostičke mogućnosti otkrivanja krajnjih uzroka čovjekovih bolesti na svim njegovim razinama. No, ono što je osobito važno, hagioterapija pronalazi terapije za posljedice svih zala, ali i za otklanjanje uzroka čovjekovih patnji. Ona je u pravom smislu antropološka medicina, jer ne pokazuje samo antropološke uzroke somatskih i psihičkih bolesti, nego uzroke antropoloških bolesti i terapije za njihovo ozdravljenje. Kad izliječimo antropološku bolest, otklonili smo uzroke psihosomatskih bolesti, a time omogućili i uvid u stanje grijeha i čovjekovih nemoći da komunicira sa Stvoriteljem.
Da bi mladi čovjek bio sposoban pronaći svoj životni put potrebno je da ga u tome usmjeravaju odrasli, oni koji su donijeli odluku za vrjednote, koji su se naučili opraštati drugima i voljeti sebe. Ovaj priručnik sadržava sukus spomenutih tema te odgovor što je to hagioterapija. Autorica ove knjige potrudila se da iz dosada održanih četiriju studija hagioterapije (2009.-2012.) kratko prikaže temeljne principe rada na temelju hagioterapijskog studija. Ona je otišla i korak dalje u smjeru specijalističkoga istraživanja patnji, trauma i smetnji mladih i odrasle populacije te je time njezin rad doprinos znanstvenom istraživanju antropologije i antropološke medicine. U svom radu autorica se dokazuje ne samo kao dobar hagioasistent u smislu terapije nego i kao istraživač, i time neka vrsta znanstvenoga novaka na području antropološke medicine i hagioterapije. Njezinom radu i informacijama u ovoj knjizi može se pružiti potpuno povjerenje i sigurnost da oslanjanje na terapijske predloške donosi olakšanje i zdravlje.
Nives Matijević
Izvor: www.hrvatski-fokus.hr
Video zapis sa predstavljanja
