Menu

Ana Perišić: Hagioterapija otkriva čovjekov smisao i izvor postojanja

U Verbumovoj Knjižari sv. Frane u Splitu 25. listopada u sklopu programa "Susret s autorom" gostovala je Ana Perišić, hagioasistentica i voditeljica Centra za hagioterapiju u Splitu. Autorica knjige "Hagioterapijski pristup u radu i suživotu s djecom i mladima" i više radova s ovoga područja na "Susretu s autorom" govorila je o vlastitom životnom putu, školovanju na Agronomskom fakultetu i Pedagoškoj akademiji u Zagrebu nakon čega je uslijedio prosvjetni rad tijekom pet godina.

Prisjećajući se studentskih dana u Zagrebu, rekla je kako je po dolasku u Zagreb došla u kontakt s hagioterapijom tj. seminarima za studente prof. Tomislava Ivančića, osnivača zajednice "Molitva i Riječ" (MiR) te utemeljitelja hagioterapijske metode koja se iz Hrvatske proširila u 10 zemalja u kojima djeluje kroz formalne centre i institucije civilnoga društva, a u još petnaestak zemalja program se provodi na različite načine. U tom pristupu stvarnosti i čovjeku pronašla je odgovor na vlastita pitanja i traženja vezano uz bazičnu nesigurnost koja se razvila zbog zdravstvenih tegoba u dišnom sustavu zbog kojih je bila onemogućena u mnogo toga što je djeci njene dobi bilo dostupno. Zahvaljujući toj vrsti izolacije zavoljela je pisanu riječ i knjige koje su bile njen odlazak u različite svjetove te joj postaje najbolji prijatelji u tim okolnostima, kako je istaknula Perišić.

Sklona pisanoj riječi danas osobito izdvaja knjigu "Susret sa živim Bogom" Tomislava Ivančića, kao i njegov križni put koji pokazuje kako muke mogu uroditi plodom, ali i djela pape Benedikta XVI. kao vrsnog teologa i učitelja. Voli pročitati i dobar krimić, ali i beletristiku, ali danas više bira dobro štivo.

Sredinom 1999. godine napustila je prosvjetni rad u Zagrebu i preuzela ulogu koordinatorice programa Zajednice MiR u Velletriju u Italiji, a po povratku iz inozemstva i nakon završetka Instituta za teološku kulturu laika 2004. pri KBF-u preuzela je mjesto ravnateljice Dječjega doma te voditeljice Centra za rehabilitaciju i radnu terapiju Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Odlazak u inozemstvo bio je na svoj način izazovan, a preuzimanje ove odgovorne funkcije u nadbiskupijskom Caritasu u Zagrebu bio je odgovor na njenu želju da dâ veći doprinos društvu. Nije ni slutila da će ta nutarnja želja biti tako brzo uslišana kad joj je ponuđeno mjesto ravnateljice koje je prihvatila želeći se staviti potrebitima na raspolaganje i rastu institucije kakav je Caritas. 

Nakon odrađenog mandata odlučila je vratiti se iz Zagreba u Dalmaciju i posvetiti se onome za što uviđa da postoje velike potrebe, a za što se tijekom godina edukacije za hagioasistenticu na svoj način i pripremala. U Splitu je postala stručna voditeljica Centra za hagioterapiju koji do današnjega dana uspješno djeluje pružajući pomoć svima onima koji ne nalaze ili su izgubili smisao. Usmjerena na osvještavanje jedinstvenosti, vrijednosti i neponovljivosti svakoga čovjeka, njegova smisla kao i otkrivanja talenata koji će omogućiti čovjekovo samoostvarenje, hagioterapija je usmjerena na čovjeku dimenziju smisla. 

Bit hagioterapije je istraživanje čovjekove antropološke dimenzije i njezinoga zdravlja. Usmjerena je prema svim ljudima neovisno o svjetonazoru i religijskom usmjerenju, jer pitanje smisla i općih vrijednosti zahvaća sve ljude. Centar u Splitu smješten na Mihovilovoj Širini (br. 1) provodi programe individualne i grupne terapije, savjetovanja i pomoći ljudima koji su u različitim potrebama polazeći od narušenog osjećaja bazične sigurnosti, preko trauma, PTSP-a, ovisnosti, depresije, poremećaj prehrane, obiteljskih i bračnih problemi itd. Osvještavajući svakoga pojedinca u onome što jest omogućuje mu da nadiđe probleme proizišle iz interpersonalnih odnosa posvješćujući smisao koji ne ovisi o drugim ljudima i stvarima. Mi pružamo konopčiće za koje se ljudi hvataju i pomažemo im da sami iziđu iz tame u koju su zalutali, rekla je Perišić. 

Uloga hagioasistenta je i itekako zahtjevna jer traži autentičnost. Kao i u svemu ostalome autentičnost i proživljeno iskustvo je ono što nas približava drugima, istaknula je te dodala kako je to veliki zadatak jer traži svakodnevni rast i rad hagioasistenta na sebi – moraš imati da bi mogao dati. Iskustva rada u prosvjetiteljstvu, institucijama socijalne skrbi, organizacijama civilnoga društva, premda naizgled različiti, itekako su nadopunila mozaik znanja i vještina koji je zaokružen studijem hagioterapije i pridonijeli su radu s korisnicima i ljudima u potrebi Ane Perišić. 

U okviru Centra za hagioterapiju, koji koordinira centre u Dalmaciji, Istri te Bosni i Hercegovini, prođe nekoliko tisuća korisnika kroz različite programe i edukacije, a edukaciju provode i na terenu tj. u organizacijama i institucijama koje traže njihovu pomoć. Osim hagioterapije koju centar provodi, organiziraju i različite okrugle stolove i radionice u cilju pomoći.

Upitana kako gleda na izazove suvremenoga svijeta u kojemu je sve prisutnija duhovna i duševna glad, ali i porast otuđenja i depresivnih stanja i bolesti, Perišić je istaknula kako je to nažalost logičan slijed razvoja svijeta u kojem je puno toga podređeno tehnološkom napretku i razvoju, koji je potreban, ali koji je podređujući sve jednome cilju, doveo do zaborava i(ili) isključenja čovjeka. Upravo stoga hagioterapija može ponuditi odgovor mnogim ljudima, jer premda se ne bavi liječenjem tjelesnih i psihičkih simptoma boli, otkriva čovjekov smisao i izvor postojanja, njegovu neponovljivu osobnost, posreduje mu zakonitosti dobra, istine, ljubavi, pravednosti, slobode, kreativnosti i drugih vrednota i potiče ga na odluku da misli, djeluje i očekuje dobro te da nadilazi narušene međuljudske odnose, među ostalim i kroz praštanje i pokajanje. 

Publika koja je s velikim zanimanjem pratila Anu Perišić na "Susretu s autorom", kojim je moderirala Jelena Hrgović, iskoristila je prigodu za pitanja i bolje informiranje o toj temi, ali i mogućnostima sudjelovanja na programu, na što je Perišić pozvala sve da informacije prate i na mrežnim stranicama centra www.hagioterapija-split.hr 

 

Izvor: Slobodna Dalmacija

 

Prof. Ana Perišić u Zadru održala predavanje o vrijednosti hagioterapije

Predavanje "Hagioterapija - put otkrivanja dostojanstva ljudske osobe' u dvorani Samostana sv. Frane u Zadru u četvrtak 7. svibnja održala je prof. Ana Perišić, voditeljica Centra za hagioterapiju u Splitu, nastavnica koja je radila i u sustavu socijalne skrbi i prosvjeti.

Hagioterapija je istraživanje i terapijski pristup s duhovno-antropološke razine prema čovjeku patniku. Čovjek vrijedi već time što postoji, te je Perišić istaknula originalnost i neponovljivost ljudske osobe. Na to je čovjek pozvan odgovoriti. "Ako je čovjeka stvorila apsolutna ljubav, je li ikad upitna njegova vrijednost?  To znači da je čovjek toliko vrijedan. Da bi se dar razvijao, treba prihvatiti da si voljen. Prihvatiti sebe kao ljubljeno i darovano biće. Prihvatiti mogućnost svog razvoja, svoje dostojanstvo i Stvoriteljevu zamisao s čovjekovim životom", rekla je Perišić, dodavši da je neispravno misliti kako prihvatiti moralni zakon znači odricanje od radosti života.

Tkivo čovjekova bića su vrednote. Važno je slijediti prirodno-moralni zakon, zakonitost o bezuvjetnoj Stvoriteljevoj ljubavi te imati svijest o tome tko sam i od koga jesam. "Svjesnost je bitna kategorija čovjekova duha. Čovjek jest zadan, ali hoće li se ostvariti, ovisi o pojedincu. Ostvarujući svoje talente, čovjek stvara preduvjete i za ostvarenje talenata druge osobe s kojom surađuje", rekla je Perišić, potaknuvši prisutne da prepoznaju sebe kao vrednotu, drugoga pored sebe i ostvaruju temeljnu Stvoriteljevu zamisao koju Stvoritelj ima s osobom.

"Hagioterapija se bavi i frustracijom zbog neostvarenog talenta i životnog poslanja, otkriva na kojoj razini je čovjek ranjen. Važno je ozdraviti odnose povjerenja s osobama koje su nas povrijedile. Antropos znači čovjek, onaj koji gleda prema gore. Važno je vratiti se na istinu o svojoj temeljnoj vrijednosti. Onaj tko uvijek hoće u nečemu biti prvi, nema svijest o vlastitoj vrijednosti. Temeljni problem je u poimanju vrijednosti sebe i u vrednovanju drugoga. Lijek koji pobjeđuje je najprije u nama", rekla je Perišić, istaknuvši značaj da osoba prepozna svoj originalni, darovani život.

Bog je sve stvorio radi čovjeka. Hagioterapija potiče formaciju osobe, rad na sebi, da se prepozna gdje osoba griješi. Govorila je i o ranjenoj savjesti, kad se osoba ne ostvaruje u svojoj darovanosti. "Kad osoba nije ono tko bi trebala biti, to nadoknađuje na drugim razinama. Patnja je sastavni dio čovjeka i ne smije biti sama sebi svrhom. Čovjek je u razvoju i patnju treba gledati u kontekstu razvoja. Ima još puno ranjivosti koje čovjek treba savladati. Ljudsko srce je kao kamen koje patnja produbljuje da može zahvatiti radost života. Teške situacije su nekad potrebne za izgradnju osobe", poručila je Perišić.

U osvrtu na izloženo, prof. Marija Obad rekla je da je svoje zaključno predavanje studentima pred odlazak u mirovinu održala o temi "Učiteljski poziv u svijetu duhovnosti". Uočila je kako studentima za vrijeme studija nedostaje razina govora o čovjekovu duhu i duši. "Odlaze na katedre i u život, a ne poznaju sebe, pa se ne zalažu ni za drugoga. Služeći drugima čovjek izgrađuje sebe. Ja sam shvatila da je moj poziv služenje", rekla je prof. Obad.

Izvor: Slobodna Dalmacija

 

OŠ Vladimir Nazor Pazin - Hagioterapija u nastavi

Tijekom školske godine učiteljice kolektiva "OŠ Vladimir Nazor Pazin - Područna škola Karojba" prisustvovale su predavanjima Ane Perišić, voditeljice Centra za hagioterapiju Split. Neka od hagioterapijskih razmišljanja su: Po čemu je svaki čovjek poseban – originalan? Što je smisao tvog života? Jesmo li spremni ulagati da bi se potpuno ostvarili? Kako se nosimo s uvredama najbližih?

objavio: SILVIJA ŠUPLJINA BURŠIĆ   datum: 27. 3. 2015.
Izvor: www.os-vnazora-pazin.skole.hr

Split: Okrugli stol Povjerenje - temelj obiteljske sigurnosti

Centar za hagioterapiju Split, Centar za socijalnu skrb Omiš, uz podršku Ministarstva socijalne politike i mladih, Splitsko-dalmatinske županije i Bračnog i obiteljskog savjetovališta splitsko-makarske nadbiskupije, povodom Međunarodnog dana obitelji priredili su okrugli stol na temu: Povjerenje - temelj obiteljske sigurnosti koji se održao 13. svibnja u BiOS u Splitu, koje vodi Anita Strujić, dr. med.

Sudjelovali su prof. Maja Lipanović, psihologinja, CZSS Split, podružnica Obiteljski centar, prof. Miljeniko Grabar, ravnatelj Doma za djecu Maestral,prof. Slavko Jerončić, ravnatelj Caritasa SMN, mr. sc. dr. Zdenka Rakuljić, stručnjaci koji se upravo u praksi bave ovom problematikom. Važnost teme privukla je posjetitelje, a moderator okruglim stolom bila je Renata Jurčević, ravnateljica CZSS u Omišu. U raspravi je sudjelovala i prof. Ana Perišić, voditeljica Centra za hagioterapiju Split, kazavši da je cilj ove rasprave povezati i razmijeniti iskustva svih onih koji rade s obiteljima u različitim institucijama radi razmjene informacija, pouka i poruka, čuti kako razmišljaju o toj temi i drugi.

Moglo se čuti u izlaganjima da izvor problema leži u današnjoj najčešće disfunkcionalnoj obitelji, gdje djeca ne dobivaju roditeljsko povjerenje koje je temelj obiteljske sigurnost. Istaknuli su da je prvi period života najvažniji za razvoj djeteta, posebno dojenje, te da su djeca danas puno ugrožena emocionalno i duhovno, a naizgled se čini kako žive u dobroj obitelji, i socijalno- ekonomskoj sigurnosti. A da bi se steklo povjerenje djece, treba i roditelj ili odgajatelj biti iskren i dosljedan, ali nažalost danas je malo takvih roditelja i odgajatelja. Unatoč svim poteškoćama s kojima se susreću, djeci treba dati nadu, a povjerenje je, vjera u dobro.

Psihologinja Lipanović govorila je o tome kako su žene više zahtjevne u braku i više nezadovoljne. Prije sklapanja braka, ne promišlja se: -Što od braka hoću? Gubi se povjerenje ako jedan partner ne ispuni očekivanja i potrebe drugoga. A mogu li se uvijek ispuniti sve želje i očekivanja? Potreban je razgovor i dogovor. Tada se problem rješava ne dijalogom, uvredama i takva ponašanja imaju zlostavljajući učinak kod djece, koja tada gube sigurnost. Istaknula je važnost dojenja jer dijete temeljno povjerenje dobiva preko dodira. Za pedesetak godina će čovječanstvo shvatiti što se je dekomodiralo. Rastave završavaju s neuspjehom i posljedice su teške. Odvojenost od majke u ranoj fazi života doprinosi nesigurnosti djeteta.

Sa stajališta antropologa govorila je liječnica Zdenka Rakulić, istaknula je svoja iskustva i važnost življenja zdravog braka jer obitelji temelj za uspjeh, zaključivši da je danas 70% psihički bolesti na duhovnoj razini. Obitelji se raspadaju upravo zbog nepovjerenja.

Ravnatelj Caritasa Slavko Jerončić govorio je o iskustvu rada s obiteljima u Caritasu gdje se ostvaruju kontakti, istaknuvši da potreba za sigurnošću je u ljudskoj naravi i da bez povjerenja nema suživota u zajednici. Na obitelj se temelji i povjerenje šire društvene zajednice a Sveta Obitelj je primjer sigurnosti, brige i povjerenja.

Prof Miljenko Grabar, s dvadesetogodišnjim iskustvom odgajatelja, približio je probleme iz žive prakse, rad u popravnoj Ustanovi i u Domu za djecu, istaknuo da je velika odgovornost spašavati dječje sudbine i nije lako voditi tu Veliku obitelj, to su djeca bez odgovarajuće obiteljske skrbi, oni su emocionalno slabi, a oni mladići koji imaju poremećaj ponašanju, nisu delikventi kako ih najčešće nazivaju, oni imaju roditelje a bolje bi bilo da ih nemaju. „Imao sam iskustva rada i s mladićima koji su imali i preko dvjesto kaznenih djela; oni ne znaju da vrijede, oni su topla bića i pate za obiteljskim zajedništvom, čeznu za ljubavlju, sve počinje u obitelji i s roditeljima. To sam se uvjerio kroz praksu, kad me oni mole da im nazovem, brata, baku…“ Istaknuo je da Grad Split brine o socijalno osjetljivoj kategoriji pa čak da u tome i prednjači. Kad su u pitanju djeca svi nam izlaze u susret, zaboravljaju se političke opcije. I na kraju je zaključio koliko su važna ta prva razdoblja života djeteta, te da ostavljenoj, oduzetoj ili napuštenoj djeci treba pružiti veliku ljubav i dati im nadu. A da bi se steklo njihovo povjerenje treba biti iskren i dosljedan. Ali nažalost, danas je, malo takvih roditelja i odgajatelja.

D. Zeljko Selak

Izvor: http://hrsvijet.net/index.php/drustvo/39-obitelj/37467-split-okrugli-stol

“Osoba – dragocjeno i voljeno biće” - Održana tribina u Zadru


U Zadru 28. siječnja u 18.30 sati u do posljednjeg mjesta popunjenoj Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice održana je se hagioterapijska tribina “OSOBA – DRAGOCJENO I VOLJENO BIĆE”.
Voditeljice tribine bile su mr. sc. Maja Božić Šakić, dr. med. i Ana Perišić, prof., a tribinu su organizirali Centar za hagioterapiju Split u suradnji s Udrugom za promicanje hagioterapije Zadar.