Antropološka medicina na konferenciji socijalnih radnika u Trogiru

Piše: Renata Jurčević, predsjednica Udruge socijalnih radnika SDŽ-a (Hagiohr br. 19) 

U razdoblju od 10. do 12. listopada, u organizaciji Hrvatske udruge socijalnih radnika, a pod pokroviteljstvom Ministarstva socijalne politike i mladih,  u Trogiru je održana V. međunarodna konferencija socijalnih radnika posvećena temi aktivnog starenja i solidarnosti među generacijama pod nazivom „Međugeneracijsko povezivanje i aktivno starenje: izazovi za socijalni rad“.
Prepoznajući važnost i aktualnost teme, zamolila sam voditeljicu Centra za hagioterapiju – Split i hagioasistenticu, Anu Perišić, da sudjeluje na konferenciji.
 
Na konferenciji je sudjelovalo oko 350 socijalnih radnika, psihologa i drugih stručnjaka iz sustava socijalne skrbi, uglavnom iz centara za socijalnu skrb i ustanova, i to s područja cijele države. Interes za sudjelovanje na konferenciji, većinom od profesora sa Studija socijalnog rada i kolega iz struke, bio je velik.
Hagioasistentica Perišić držala je predavanje na temu: „Hagioterapijski pristup problemu starenja“. Od više od 90 prijavljenih sudionika konferencije većina ih je sudjelovala na predavanju.
Hagioasistentica je svojim dinamičnim predavanjem i entuzijazmom, od prvog trenutka, održala pažnju sudionika aktivnom. Svi koji su slušali predavanje željeli su otkriti što je to antropološka medicina, odnosno hagioterapija, kao istraživačka i terapijska metoda, kako je se može primijeniti u radu s osobama starije dobi te kakvo mjesto može zauzeti u socijalnom radu i radu s ljudima uopće. Slušatelji su dobili mnoge odgovore na svoja pitanja. Još se jednom potvrdilo bogatstvo mogućnosti primjene antropološke medicine u osobnoj pripremi za svakodnevni rad i suživot s drugim ljudima. Za mene je posebno značajno u predavanju bilo povezivanje socijalnog rada kao znanstvene discipline i antropološke medicine.
Kako je vrijeme predavanja bilo ograničeno, nije bilo mogućnosti za pitanja i raspravu koja bi, sudeći po naknadnom interesu sudionika, bila živa i otvorena.
Ova konferencija otvorila je novo poglavlje u primjeni hagioterapije u našem svakodnevnom profesionalnom radu. Iznimno sam zahvalna hagioasistentici Perišić što se odazvala pozivu i svojim aktivnim sudjelovanjem omogućila da se upoznamo s antropološkom medicinom, njezinim područjem djelovanja, primjenom u radu s našim korisnicima i primjenom u osobnoj pripremi. Mnoga nam se područja rada isprepliću zbog čega želimo i pozivamo na nastavak suradnje. 
           
Sažetak izlaganja Ane Perišić
Osobe starije životne dobi nerijetko se osjećaju osamljeno, nesretno, nezadovoljno i u strahu. Većina jasno izražava besmisao života. Ipak, čovjek je uvijek biće u razvoju, osoba koja svoj izvor ima u bitku. Bitak pak, kao apsolutna stvarnost, svoje odlike očituje u transcendentalima – da je jedan, dobar, lijep i istinit. Prema tim zakonitostima ostvaruje se i čovjek, u svim razdobljima života. Njegovo zdravlje i cjelovitost življenja korijen i svrhu imaju u potrebi zadovoljenja čežnji za jedinstvom s drugim osobama (prvenstveno članovima obitelji), u odluci za dobro i razvoj (bez obzira na godine), u istini o smislu njegova postojanja (originalnog i neponovljivog), ljepoti ostvarivanja osobnih sposobnosti te zdravom percipiranju svijeta oko sebe.
Starijim osobama potrebno je osvijestiti dragocjenost njihova života, otkriti im osobnu vrijednost te ih potaknuti na ostvarenje još neostvarenih talenata. Da bi to postalo moguće, potrebno ih je uvesti u slobodu od negativnih misli, govora i djelovanja te im posredovati značenje praštanja i odluke za baš njihov životni put. Pomoć u jačanju duhovne dimenzije starijih osoba, kroz hagioterapijski pristup, pretpostavlja uključivanje, kako članova njihovih obitelji, tako i stručnih djelatnika u ustanovama socijalne skrbi. Oni stječu znanje o zakonitostima antropološke medicine te patologiji i terapiji duhovne duše. Također, postaju osposobljeni da stečeno znanje primjenjuju na samima sebi i onima o kojima skrbe. Rezultat ovakva rada dovodi do posredovanja smisla čovjekova postojanja, svijesti o vlastitoj vrijednosti, ulaska u povjerenje prema ljudima i Stvoritelju, rasterećenja savjesti te odluke za vrednote.