29.10.2013. Zadar.

Koliko su Zadrani zainteresirani za hagioterapiju najbolje je oslikati prepunom dvoranom Gradske knjižnice Zadar u kojoj je sinoć održano predavanje Ane Perišić i Nataše Tucak, ''Sloboda i povjerenje - temelj čovjekova zdravlja'', u organizaciji Centra za hagioterapiju iz Splita.

Nataša Tucak je defektologinja i voditeljica Centra za hagioterapiju u Šibeniku, a Ana Perišić je kooridnator programa i osoba koja vodi prevencijske programe kod mladih.

S gospođom Perišić porazgovarali smo uoči samog predavanja. Zanimalo nas je s kojeg aspekta hagioterapija pristupa problemima mladih i onih s kojima se njima rade u različitim područjima.

''Društvo koje nije orijentirano vrednotama ne može opstati - čovjek je utemeljen na sustavu vrijednosti i sve ono što ne čini u skladu s tim je patnja. Današnje društvo vapi za onima koji će ga uvjeriti da za njega ima spasa.

Ono što je za nas alarmantno su rezultati nedavnih istraživanja. Statistike pokazuju da je Zadarska županija na drugom mjestu u Hrvatskoj kada se govori o ovisnosti'', kazala nam je Perišić.

''Postavljamo pitanje zašto mladi pate? Zašto su nemoćni i nemaju povjerenja i ne vide smisao svojeg života? Skloni su suicidalnim mislima, skloni su strahovima, apatiji. Tim se simptomima bavi hagioterapija i područjem povjerenja, ljubavi, vrednota, kao temelja na kojem društvo opstaje i isto tako - kako se mijenati u suodnosu s drugom osobom. Kako locirati patnju i izaći iz nje jednim kvalitetnim životom. Nada je sukus hagioterapijskog rada jer nije primarno terapija, već čovjekov razvoj.''

Cilj je hagioterapije usmjerenje da se u životu prihvate i primjenjuju moralne i etičke vrednote te doprinese rješavanju konflikata, poboljšanju komunikacije i međuljudskih odnosa. Povrh toga hagioterapijom se postiže duhovno zdravlje.

Svaki veći grad u Hrvatskoj trebao bi imati centar za hagioterapiju, dodaje Perišić. Kaže kako nastoje biti aktivni i uključeni u društvu, a informacije o Centru mogu se potražiti i na webu - http://www.hagioterapija-split.hr

autor: Iva Pejković
izvor: www.ezadar.hr

13.06.2013. Omiš
 U srijedu su Omišu promovirane čak dvije kniga na temu rada s djecom i mladima. Riječ je o priručniku za roditelje i stručne djelatnike iz prosvjete, socijalne skrbi, zdravstva i sporta "Hagioterapijski pristup u radu i suživotu s djecom i mladima" autorice Ane Perišić i zbirci kratkih priča "Posebni do daske" autorice Ane Ružek Pavek. Hagioterapija kao izvorni hrvatski model pružanja duhovne pomoći nesretnima, usamljenima i drugim potrebitima ili “liječenje ljubavlju”, kako je još nazivaju, terapija je bazirana na razgovoru, individualnim i skupnim sastancima te povremenoj molitvi i meditaciji. U lijepu omišku večer u kojoj su predstavljene ove knjige prisutne je uvela Ivana Vlahović, ostaviviši ih bez daha, a potom su gosti koji su primjenjivali hagioterapijski pristup u svom radu s različitim osobama u potrebi govorili o svojim iskustvima. Spomenimo ih: Miljenko Grabar, prof., voditelj Odjela u Odgojnom domu Split, Renata Jurčević, ravnateljica CZSS Omiš, dr. Branka Huljev, Marija Pavić.
Izvor: Udruga Prijatelj Omiš

Videa sa promocije:
Promocija priručnika za hagioterapiju, 1. dio, uvod, prof. Ivana Vlahović
Promocija priručnika za hagioterapiju, 2. dio, dipl. soci. radnica Renata Jurčević
Promocija priručnika za hagioterapiju, 3. dio, prof. Miljenko Grabar

17.06.2013. Šibenik
 U Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ u Šibeniku održano je zanimljivo predstavljanje dviju knjiga: „Hagioterapijski pristup u radu i suživotu s djecom i mladima“ autorice Ane Perišić, profesorice i hagioasistentice iz Centra za hagioterapiju Split, te knjige, tj. zbirke kratkih autobiografskih priča o suživotu autorice, prof. Ane Ruže Pavek iz Zagreba, s njezinim učenicima (djecom i mladima s posebnim potrebama) „Posebni do daske“.

Knjige su predstavljale Nikolina Nakić, prof. komparativne književnosti i novinarka-kolumnistica Večernjeg lista; Živana Podrug, prof. i pročelnica za društvene djelatnosti grada Šibenika; Nataša Tucak, prof. defektologije i hagioasistentica te pjesnikinja Vinka Anić, prof. defektologije.
Večer je protekla u divnom ozračju ugodnog, prisnog, duhovitog i produhovljenog druženja svih sudionika promocije, a o knjigama su jednako nadahnuto govorile njihove autorice i komentatorice.

Hagioterapijski pristup u radu i suživotu s djecom i mladima
Knjiga je iznimno zanimljiva i intrigantna te potiče na dublje promišljanje, ali i na odluku na „pogled“ iz nekih drugih perspektiva koje možda čitatelj ranije nije dovoljno jasno u sebi prepoznavao kao područje duhovnih kvaliteta i stvarnosti. Autorica u prvom dijelu knjige donosi spoznaje do kojih je, istražujući strukturu duhovne dimenzije čovjeka, do sada došla antropološka medicina i hagioterapija; njezinu patologiju te puteve dijagnoze i terapije duhovne duše.
Tumačeći zašto u hagioterapiji kažemo da se čovjeku zdravlje donosi ili uspostavlja, a ne liječi kao u somatskoj medicini, autorica zapravo dodiruje i iznosi samu bit ove knjige, a to je da kvalitetno možemo pomoći drugome samo onda kada sami izađemo u slobodu i zdravlje koje nam nudi život, u svijesti neizmjerne važnosti zdrave duhovne duše, odnosno mene kao osobe (u užem i širem smislu). Dakle, ja kao osoba-hagioasistent, odgajatelj, učitelj, liječnik, socijalni radnik, psiholog... od sudbinske sam važnosti za moga bližnjega, bilo da je to hagiopacijent, moje dijete, učenik, štićenik, korisnik socijalne pomoći i sl. S tim u vezi autorica nam kaže: „Nužno je, da bi stručni djelatnik uspio u ostvarivanju životnog zvanja, stalno osvještavati osobnu originalnost te biti vrhunska osoba u znanju i pripremi te, na koncu, u kontinuiranoj odluci za praštanje.“ Knjiga nam u nastavku donosi vrijedne upute kako se zapravo pripremiti za rad, a i za suživot tako da čitatelju polako postaje jasno da on niti kao roditelj, a ni kao stručnjak, ne može biti u komunikaciji s okolinom ako nije u kvalitetnoj komunikaciji sam sa sobom i da je od presudnog značenja kakav je kao osoba, a ne njegovo akademsko postignuće... I zato nam je boriti se prvo za sebe, a onda, u prihvaćanju i sućuti prema sebi, svjesni prvenstveno svoje dragocjenosti, pristupati na isti način „osobi do sebe“, tj. u svoj rad uključiti činjenicu suživotnosti, odnosno suživota s osobom kojoj pristupamo i iz svoje struke. Upravo je to privilegij rada s djecom i mladima koji nam ova knjiga pokušava rasvijetliti dajući nam putokaz kako razumjeti i prihvatiti dijete ili mladu osobu naglašavajući važnost ljubavi i opraštanja, važnost gesta, zapravo važnost punine vlastitoga srca.
Završni dio knjige govori tko su mlade osobe i koliko je presudno za njihov razvoj posredovati im neizmjernu vrijednost, mogućnosti i talente koje imaju u sebi i pomoći im u njihovu otkrivanju te, u isto vrijeme, podržavati ih u viziji njihova razvoja vjerujući da je moguć. Autorica kaže: „Sama bit čovjekova postojanja jest da uvijek sebe vidi boljeg i drugačijeg. Baš tomu treba naučiti mladu osobu.“

Nataša Tucak, hagioasistentica i prof. defektologije
Izvor: Hagio.hr

06.06.2013. Split, Gradska knjižnica Marka Marulića
 Centar za hagioterapiju Split upriličio je predstavljanje dviju knjiga:"Posebni do daske", zbirke kratkih priča Ane Ruže Pavek i priručnika "Hagioterapijski pristup u radu i suživotu s djecom i mladima" Ane Perišić. "Posebni do daske" zbirka je kratkih priča u kojima autorica prepričava neke za nju najupečatljivije momente iz njezinog višegodišnjeg rada i bavljenja osobama s teškoćama u razvoju, u jednom domu za mlade bez roditeljske skrbi.

Ana Ruža Pavek rođena je 1946. u Lokvama. Osnovnu školu je polazila u Lokvama, gimnaziju u Delnicama, a studij kroatistike i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1996. objavila je zbirku pjesama "Od Risnjaka do Kleka, a 2006. zbirku za djecu "Vjetar Krivulj". Živi i radi u Zagrebu.

"Hagioterapijski pristup u radu i suživotu s djecom i mladima" nastao je iz potrebe uočene u radu s učenicima osnovnih i srednjih škola te štićenicima dječjeg i odgojnog doma. Autorica Ana Perišić dugogodišnji je prosvjetni djelatnik s iskustvom rada s mladima iz rizičnih skupina. Najveći uspjeh u radu postigla je primjenom hagioterapije.

Ova knjiga u obliku priručnika doista informira o temeljnim principima hagioterapijske metode utemeljene prije 23 godine. Knjiga sadrži temeljne filozofske, antropološke spoznaje o čovjeku, te patologiju čovjekove duhovne duše ili čovjeka ukoliko je čovjek, zatim terapijske mogućnosti. Ona također informira da je hagioterapija zapravo autentični oblik antropološke medicine, ali s temeljnim uviđajem u patološka stanja i terapijske neophodnosti za antropološku dimenziju čovjeka.

Sadržaj ovog priručnika razdijeljen je u tri dijela s dodatkom obrađenih anketa, izjava učenika i stručnih djelatnika na održana predavanja u osnovnim i srednjim školama, dječjem i odgojnom domu te na javnim tribinama i stručnim seminarima. U prvom poglavlju prikazan je pregled osnova iz antropološke medicine i hagioterapije. Obrađene su zakonitosti antropološke dimenzije kroz definiciju i značenje imena hagioterapije te filozofski aspekt i znanstvena istraživanja koja upućuju na postojanje čovjekove duhovne duše, njen organizam i fenomene izražavanja. Obrazložen je i uzrok te izvori boli na antropološkoj razini, kao i sama terapija.

Drugo poglavlje upućuje na odrasle, o kojima ovisi zdravo odrastanje njihove djece i mladih s kojima rade. U ovaj dio uključen je poticaj osobnoga prihvaćanja (svake odrasle osobe) te ostvarenja vlastitoga života i zvanja, i naposljetku predložak za pripremu u radu s djecom, učenicima ili štićenicima. Treće poglavlje posvećeno je problemima adolescenata i drugih mladih osoba s najčešćim primjerima iz hagioterapijske prakse. Budući da je priručnik, prije svega, pisan za odrasle ipak sadrži i poticaje za djecu i mlade.

„Čovjek naime sadrži u sebi sve što nalazimo u svijetu i prirodi. On ima svoju biološku razinu, služi se svojom psihološkom razinom, njegov identitet je antropološka razina, a njegov temeljni projekt je teološka razina. Središte čovjeka je osobnost po kojoj čovjek postoji i u sebi sadrži sve druge razine svoga bića. On jest osoba, a sve drugo posjeduje, prožima svojim osobnim identitetom, razvija svojom duhovnom kreativnošću i ostvaruje sebe preko svih sposobnosti koje posjeduje. On je spoj imanencije i transcendencije, materije i duha, neba i zemlje, ograničene materije i neograničenog duha. On u sebi spaja stvorenje i Stvoritelja, smisao i besmisao, moral i nemoral, dobro i zlo, ali je njegova temeljna težnja da bude u bitku i njegovim transcendentalima kao dobar, jedinstven, istinit i lijep.“ (vlč. Tomislav Ivančić, prof. emeritus u Predgovoru)

Temeljni problem čovjeka i uzrok svih njegovih bolesti i smrti jest zlo. Dobrota je čovjekova šansa, budućnost i neuništivost. Tu razinu uzroka svih čovjekovih bolesti, patnji, trauma i besmisla istražuje hagioterapija. Ona, prema tome istražuje temeljni uzrok čovjekovih muka, suza, gubitaka, neuspjeha, ratova i smrti. Istovremeno ona istražuje dijagnostičke mogućnosti otkrivanja krajnjih uzroka čovjekovih bolesti na svim njegovim razinama. No, ono što je osobito važno, hagioterapija pronalazi terapije za posljedice svih zala, ali i za otklanjanje uzroka čovjekovih patnji. Ona je u pravom smislu antropološka medicina, jer ne pokazuje samo antropološke uzroke somatskih i psihičkih bolesti, nego uzroke antropoloških bolesti i terapije za njihovo ozdravljenje. Kad izliječimo antropološku bolest, otklonili smo uzroke psihosomatskih bolesti, a time omogućili i uvid u stanje grijeha i čovjekovih nemoći da komunicira sa Stvoriteljem.

Da bi mladi čovjek bio sposoban pronaći svoj životni put potrebno je da ga u tome usmjeravaju odrasli, oni koji su donijeli odluku za vrjednote, koji su se naučili opraštati drugima i voljeti sebe. Ovaj priručnik sadržava sukus spomenutih tema te odgovor što je to hagioterapija. Autorica ove knjige potrudila se da iz dosada održanih četiriju studija hagioterapije (2009.-2012.) kratko prikaže temeljne principe rada na temelju hagioterapijskog studija. Ona je otišla i korak dalje u smjeru specijalističkoga istraživanja patnji, trauma i smetnji mladih i odrasle populacije te je time njezin rad doprinos znanstvenom istraživanju antropologije i antropološke medicine.  U svom radu autorica se dokazuje ne samo kao dobar hagioasistent u smislu terapije nego i kao istraživač, i time neka vrsta znanstvenoga novaka na području antropološke medicine i hagioterapije. Njezinom radu i informacijama u ovoj knjizi može se pružiti potpuno povjerenje i sigurnost da oslanjanje na terapijske predloške donosi olakšanje i zdravlje.

Nives Matijević
Izvor:  www.hrvatski-fokus.hr

Video zapis sa predstavljanja