Menu

Četiri su razine čovjekova bića: biološka, psihička, antropološka i teološka. Hagioterapija proučava antropološku razinu čovjeka koja obuhvaća četiri područja svoga djelovanja: antropologiju, patologiju, dijagnozu i terapiju.

Antropologija proučava značenje samoga imena i područje djelovanja duhovne duše, zatim njenu strukturu i organizam te bitak kao temeljno postojanje i njegove zakonitosti, tzv. transcendentale (jednota, dobrota, istina i ljepota), kroz filozofske i suvremeno znanstvene postavke i konstituciju organizma duhovne duše.
Proučavanje patologije dotiče „zlo“ kao uzrok boli duhovne naravi te „mjesta“ gdje se bolesti pokazuju: na egzistencijalnom, bazičnom i organskom području.
Dijagnoza uključuje Upitnik s bazičnim pitanjima koja otkrivaju motiv i razloge traženja hagioterapijske pomoći i podrške. Nakon općih upita slijede detaljniji, da bi se otkrilo stvarno stanje patnje.
Terapija dovodi čovjeka do konstatacije da je zdravlje projekt. Hagioasistent usmjerava hagiopacijenta prema odlikama bitka i podiže ga na razinu dobrote, ljubavi, istine, pravednosti, nade, vjere i povjerenja te mu pokazuje da su te zakonitosti apsolutne i vječne. Pacijentu se pokazuje da je zdravlje u konkretnom obraćenju od zla prema dobru, zatim ga se motivira da poželi činiti dobro i ostvarivati vlastitu originalnost. Prolazi se i put praštanja i kajanja. Ovi koraci uvode čovjeka u slobodu i ljubav kako prema sebi tako i prema drugima, kao i perspektivu novoga početka.
Terapijski postupci odvijaju se kroz preventivnu, kurativnu, razvojnu te makroterapijsku i mikroterapijsku hagioterapiju. One obuhvaćaju različite pristupe antropološkoj terapiji te posebne zadaće i mogućnosti.