Kad navale negativne misli, riječi i odluke

Piše: Ana Perišić, voditeljica CHT Split (Hagiohr br. 15) 

„Čovjek je rođen slobodan, a posvuda je u okovima“ rekao je Jean-Jacques Rousseau.
Što se to s čovjekom događa da olako pristaje na negativnost, a zna, spoznaje i uviđa da ga samo dobro čini sretnim, stabilnim i slobodnim? Zašto čovjek postupa suprotno svojoj temeljnoj naravi?
Čovjek je stalno na 'krhkim nogama' svoje vrijednosti i svijesti o uporištu svoje egzistencije.
Život je poziv na slobodu, a razlog za život je ljubav. Moglo bi se reći da je ljubav cilj i svrha života, a sloboda je smjerokaz koji vodi do tog ostvarenja.
Suprotno slobodi je ovisnost. Ona simptomatski predstavlja bol i patnju koja čovjeku oduzima moć raspolaganja slobodom, ali i životom te rađa čovjekovu cjelokupnu neostvarenost. Bitno je znati da osoba ne može biti malo neslobodna, a malo slobodna. Ona je ili slobodna ili ovisna. Čovjekov život je prožet težnjom za cjelovitošću te time i nužnošću slobodne slobode. To je proces i nužna je svakodnevna odluka za dobro i vrednote.
Poznata je spoznaja da sloboda nije izbor između dobra i zla već izbor samo dobra. Platon ju je definirao kao usmjerenost na dobro, a Aristotel da je najveća sloboda sloboda mudrosti. 
Što to zavara čovjeka i preusmjeri ga u odabir vrijeđanja, ogovaranja, klevetanja, promiskuitetnog ponašanja, razaranje života, osobnosti i međuljudskih odnosa, neostvarivanje kreativnosti i talenata? Varamo se ako mislimo da to čine neki drugi ljudi, to uvijek činimo (svi) mi kad mislimo i govorimo te djelujemo negativno. Zapravo, početak neslobode pokreće se s negativnim mislima, iz njih se stvaraju takve riječi, a iz njih pak loša djela koja rađaju problematične navike.

Naši (ranjeni) odnosi

Čovjek je biće odnosa i samo u zdravom prihvaćanju sebe samoga može biti u slobodnom, bliskom i sretnom odnosu s drugim čovjekom. Temelj svoga bića svaka osoba ima u sigurnom uporištu svoga postojanja, a to je Stvoritelj. On je osoba pa je i taj odnos bitan. Nužnost tog odnosa događa se u slobodi i to prvenstveno čovjekovoj jer Stvoritelj jest apsolutna Sloboda – kao postojanje, a čovjek je taj koji se treba odlučiti. Zato svaka sloboda pretpostavlja svijest o izvoru ljudskog postojanja te odluku za dobro, a potom i djelovanje u skladu s tom odlukom. Budući da tu postoji nužna poveznica, ona se preslikava i na svakog drugog čovjeka.
Sigurno da su najosjetljiviji odnosi s bliskim članovima obitelji, prijateljima, kolegama i poslodavcima. Narušeni odnos stvara negativnu svijest o ljudskoj vrijednosti te time prouzrokuje ranu duhovne duše. Radi se o povrijeđenoj osobnosti koja je bazično čovjekovo ja. Ako osoba boluje, ugrožen joj je i život jer on ima smisao samo ako postoji osoba u svoj svojoj cjelovitosti. Zatim, ugrožena je i sloboda jer joj je onemogućen razvoj i povjerenje da je dobro ostvarivo.
Svaka osoba koja ima simptome ovisnosti, uz povrijeđenu osobnost, ima i ranjenu savjest jer stvara krivu sliku o sebi ili reagira iz uvrede i prenosi zlo na drugoga – kao virus inficira druge onim što je njoj napravljeno ili pak uskraćeno. Kad je čovjeku oduzeta pravda, a on ne nađe temeljnu Pravdu i podsjeti se da samo ono što prihvati njega izgrađuje ili obeščašćuje, tada gubi stvarnu sigurnost te traži uporište kroz otimanje prava drugima i negiranje istine. Ljudi nesvjesno, ružnim riječima i djelima, agresivno traže povratak onoga što im je netko oduzeo.
Početak patnje i puta u ovisnost kreće od negativnih misli o sebi, budući da nam drugi iz svog neznanja ili zloće govore da ne vrijedimo. Tu spoznatu negativnost najčešće počnemo uzvraćati, a time stvarati prostor za grižnju savjesti. Branimo se pokazujući na tuđe pogreške, a s vremenom uzimamo laž za istinu te takav model ponašanja smatramo prihvatljivim. Svako nepreispitivanje savjesti dovodi do sve većeg obezvrjeđivanja samoga sebi ili usvajanja negativnog modela ponašanja. Nažalost, ne prođe puno vremena te govor prijeđe u djelo.
Čak i mlade osobe smatraju prihvatljivim negativni obrazac ponašanja: misliti, govoriti i činiti loše. Takve navike dovode do bešćutnosti i grubosti te potrebe samo za lagodnim životom. Ili pak, u 'sudaru' nutarnje zbilje o ljudskoj dragocjenosti i nužnosti za dobre odluke, čovjek upada u sve veću anksioznost, depresiju i strah te tu 'bol duše' ublažava analgetskim svojstvima alkohola i nerealnim užitkom koji pruža droga ili pak bijegom u virtualni svijet video igrica te pohlepi ili sigurnosti igara na sreću. 
Bitan je trenutak kad se čovjek 'predao' jer je zapravo tada ovisnost počela djelovati kao 'sila' te se zato ovisnost i ne može potpuno izliječiti na psihosomatskoj razini.
Sloboda je duhovna stvarnost. Ona je gorivo za motor kojeg nazivamo život, a koji pokreće osobu – naš automobil (a različite su marke automobila, pa znamo da smo originalni).

Kako prestaju negativne misli, riječi i djela?

1. Nužno je registrirati kakve su mi misli i riječi te koliko loših odluka u danu načinim. Što to mene zaokuplja: dobro, optimizam, ljubav ili ljutnja, mržnja, osjećaj bezvrijednosti, ogovaranje, klevetanje. Imam li već sklonost da uzvraćam negativnosti?
2. Potrebno je stvoriti temeljni motiv za vrednote, najprije o samome sebi: ja sam dragocjeno i vrijedno biće već od samog začeća i postojanja za ovaj svijet, netko je mene želio, a taj netko je apsolutna Ljubav i ne može mijenjati mišljenje o meni.
Uoči nemoć drugih da te bezuvjetno voli i poštuje i okreni pogled k Istini, Pravdi i Ljubavi.
Bitno je dovoljno dugo upijati tu stvarnost jer u protivnom sve ostaje na pukoj teoriji, a tebe i dalje ostavlja u patnji.
3. Oprosti onima koji su te potaknuli na neku zloću. To je odluka koja te drži u dostojanstvu i ne dopušta ti da prihvaćaš tuđu negativnost o sebi.
4. Pokaj se za grubosti prema drugima jer svako uzvraćeno zlo tebe obeščašćuje. Nužno je željeti drugima ono što želim da oni nama čine. Npr. ako te povrijedio netko blizak, ne ogovaraj već se podsjeti na točku 2. i čini suprotno. Samo se tako oduzima snaga zlu.
5. Potrebno se vježbati u dobrim mislima, govoru i odlukama. To je napor koji s vremenom sigurno urodi plodom mira i osjećaja vrijednosti. Vježba pomaže u uzdizanju na duhovnu razinu gdje se kao vrijedno biće ne dam navezati na ono negativno.
6. Vježbanjem u razmišljanju dobrih misli i u pozitivnom govoru te čvrstim odlukama za moralno-etičke vrijednosti pomažeš sebi u ozdravljanju svoje psiho-fizičke konstitucije. I kad dijagnoze nisu optimistične, tvoje odluke za zdravlje te vjera u lijek i liječnika su presudne.
7. Mudro je ispuniti vrijeme kreativnim poslovima koji potiču na razvoj, jer samo ostvarenje svih talenata pobuđuje usmjerenost na promišljanje, govor i djelovanje u skladu sa sposobnostima.
8. Po nekoliko puta dnevno preispituj kakve su ti misli, govor, odluke, djela i navike i čini ponovo i ponovo dobro, ono što izgrađuje, što je moralno, što te čini sretnim... Najvažnije je ne odustati, i kad se pogriješi nužno se dignuti i krenuti naprijed.