Djelujemo po principima duha

Piše: Rajka Šore (Hagiohr br. 12) 

Još prije otprilike godinu dana Udrugu Moje dijete iz Solina posjetila je Ana Perišić, voditeljica Hagioterapijskog centra Split, i održala predavanje na temu Hagioterapijski pristup radu i suživotu s djecom s poteškoćama u razvoju - smjernice i iskustva.
Hagioterapija je roditeljima djece s poteškoćama u razvoju osnažila nadu kroz učvršćivanje uvjerenja kako patnja ima smisla jer kroz nju čovjek otkriva nove, još neistražene prostore duha. Podsjetili smo se i na ljepotu djelovanja duha koji ne poznaje ograničenja već ljubi slobodu i djeluje po njenim principima. U slobodi se pak ruše okovi, rob postaje slobodan, duša se priprema za let i sve slomljeno u nama se obnavlja i sabire. Tako sabrano, udruženo djeluje na Dobro, ne samo osobno već i obiteljsko, društveno.
 
Povod ovog teksta je iskustvo da Udruga Moje dijete zapravo i ne funkcionira drugačije nego po principima duha, baš onako kako to promovira i hagioterapija.
U Solinu Udruga djeluje od 2003. godine i od tada je u njenim prostorima, uredno opremljenim vrijednim didaktičkim materijalima, sigurnost i okrepu duše našlo oko 150 obitelji. Marljivo radeći u Udruzi, autorice i voditeljice projekata brinu se da svakim projektom unesu duh novog, kvalitetnijeg i kreativnijeg.
Ne bojimo se „recesije“. Ona je ionako ekonomska tvorevina (nepoznata u hrvatskom rječniku), a mi djelujemo po načelima duha. Na prvo mjesto stavljamo ono najvažnije, pokušavamo druge shvatiti prije no što tražimo da nas shvate, udružujemo snage i pobjeđujemo svjesni da za svakoga ima dovoljno. Većina ljudi misli da su količine svega ograničene i prihvaća duh nestašice. Nasuprot duhu nestašice je duh obilja koji kaže da svega ima dovoljno za sve, a koji izvire iz dubokog unutarnjeg osjećaja osobne vrijednosti i sigurnosti u Stvoritelja.
Samorazvitak je osjetljiv, on je sveto tlo i naše najveće ulaganje.
Etika karaktera temelji se na osnovnoj pretpostavci da postoje načela koja upravljaju ljudskom djelotvornošću – prirodni zakoni u ljudskoj dimenziji koji su jednako stvarni, jednako nepromjenjivi i nedvojbeno prisutni kao i zakoni u fizičkoj dimenziji. Priznali ih mi ili ne, prihvaćali ih ili ne, oni djeluju. Neovisno o našim uvjerenjima i dio su našeg „koda“.
Načelo pravičnosti, ljudskog dostojanstva, služenja, potencijala, rasta, strpljenja, potpore i ohrabrenja nisu tek izmišljene tvorevine već duboko ukorijenjene stvarnosti. Ovisno o stupnju u kojem ih društvo priznaje i živi u skladu s njima, ono se kreće prema  opstanku i stabilnosti ili prema raspadu i uništenju.
Kad pogledamo oko sebe i u sebi prepoznajemo probleme koji su nastali određenim načinom života i počinjemo shvaćati da su to duboki, temeljni problemi koji se ne mogu riješiti na površnoj razini na kojoj su nastali. Mi danas znamo da nam je potrebna nova razina razmišljanja i stalna promjena koja će se temeljiti na najdubljim promjenama u sebi i od sebe. Zato se bavimo svojim paradigmama, svojim karakterom i svojim motivima, metodom iznutra prema van. Prava neovisnost karaktera omogućuje nam da djelujemo, a ne da budemo predmet djelovanja. Oslobađa nas naše ovisnosti o okolnostima i drugim ljudima. Vrijedan je i oslobađajući cilj, ali nije i krajnji cilj djelotvornog življenja.
Međuovisnost je mnogo zrelija, naprednija koncepcija. Kao međuovisne osobe imamo priliku sebe dijeliti duboko, značajno s drugima i imam pristup golemim zalihama i mogućnostima drugih ljudskih bića, njihovim neprocjenjivim bogatstvima. Ako smo emocionalno međuovisni, u sebi nalazimo velik izvor samopouzdanja, ali smo svjesni i potrebe za ljubavlju - davanju i primanju ljubavi od drugih.
Po toj ljubavi smo ljudi, po njoj smo stvoreni i po njoj postojimo. Bez ljubavi smo ništa. Sami smo ništa, kao da i ne postojimo. Tek po drugima postojimo.
Koliko sam sposobniji reći Ti, toliko sam više Ja. Kada dopustim da me ova zbilja sasvim obuzme, znam da sam na dobrom putu da postanem Čovjek…