Izaći iz depresije

Piše: Ana Perišić, hagioasistentica CHT Split (Hagiohr br. 17) 

Današnji čovjek višestruko pati, a jedan je od razloga depresija. Ona je druga najprisutnija bolest čovječanstva, a poprima oblik epidemije zbog manjkavog načina suočavanja sa životom.
Mnogi su razlozi takve situacije. Prvenstveno, preopterećenost obvezama i nerealna očekivanja od samih sebe i drugih, potom neumjerenost u konzumiranju materijalnih dobara te „patologiziranje“ ljudskog trpljenja, rekao bi A. Grun. Jasnije rečeno, bolest se povezuje sa „sagorijevanjem“ u htijenju i moranju, usamljenošću, nesnalaženjem u prekomjernoj slobodi te s temeljnim stavom izbjegavanja trpljenja.
Psihijatar P. Kielholz pak uočava uzrok učestalosti depresije u ugroženosti tradicije, tj. raspadanju obitelji i gubljenju religioznih veza. I psihijatar M. Jakovljević smatra da čovjek u depresiji negativno percipira svoju vjeru te da baš prava vjera može puno pridonijeti njezinoj prevenciji i izlječenju. Definira je kao znak nedostatka (prave) vjere, moralne slabosti i duhovne nezrelosti i tvrdi da je lijek usidrenost u zdravu religioznost.
Depresija stvara negativnu sliku o samome sebi, svijetu i budućnosti. Nemoć čovjeka da sebe podnosi te pretjerano traženje da bude prihvaćen od drugih dodatno potiču njegovu bol, ali i krivnju. Time se stvara unutarnja i izvanjska blokiranost. Bitno je znati da depresija nije isto što i tuga te da baš ona uskraćuje mogućnost tugovanja uslijed nekog objektivnog žalovanja. Ali i stalno strahovanje od teških bolesti može uzrokovati depresiju.
Svako depresivno stanje nije ujedno i bolest, a pristup boli odlučuje u kojem će se smjeru razvijati patnja. Psihijatar S. Peck govori o simptomima (kako depresivnog stanja tako i same depresije) kao „blagoslovu“ u poticanju čovjeka da pronađe korijen svoje patnje te da napravi zaokret u životu na ono što ga izgrađuje, što je baš njegovo i bitno za življenje.

Smisao depresije u poticanju je čovjeka da se promijeni. Ona je prilika da se čovjek odmakne od dotadašnjih navika te posegne za „novom dimenzijom života“. Lijek je najprije u konverziji – obraćenju, tj. priznanju te praštanju i poticanju na nov način razmišljanja. Također je nužno i posredovanje ljubavi budući da je ona zaštita od depresije (usp. Jakovljević i Ivančić).
Depresija je očajnički krik za izgubljenim dobrom, zdravljem, odnosima te se nerijetko pojavljuje kao posljedica potisnutog bijesa i ljutnje. Ipak, vrhunac boli očituje se u potrebi za ljubavlju. Ukoliko se kod osoba s depresijom uoči manjak ljubavi u djetinjstvu ili je „darovana“ ljubav bila uvjetovana, posredovanje bezuvjetnog povjerenja te praštanje bit će osnovni lijekovi.  
Depresija uvijek nešto želi reći, upozoriti čovjeka. Nužno je da čovjek svoja mjerila stavi u kontekst smisla postojanja te da pogleda život novim očima. Znanstvenici tvrde da je za liječenje potrebna poniznost, tj. da se pacijent s depresijom suoči – pođe joj ususret jer samo tako ona gubi moć. Poniznost nije i rezignacija, već oslobođenje od sebičnih želja. 
Depresija povremeno može biti prisutna i kad čovjek odbija iskorak u novo i kad ne živi svoju autentičnost. Zato veliku važnost imaju saznanja C. G. Junga da je za čovjeka bitno „da pronikne skriveno značenje koje se skriva iza svega što čini, što gleda i što jest.“
Hagioterapija se bavi uzrokom i izvorima depresije. Ona je, gledano s razine čovjekova duhovnog područja, posljedica manjka ljubavi, bazičnog povjerenja, očekivanja nerealnog i suprotnog od čovjekove originalnosti, koja se produbljuje uslijed neočekivanih tragedija ili dugotrajnih stresnih napetosti. Ukoliko čovjek ima „klimave temelje“, uzrokovane manjkom bazične sigurnosti i neostvarenjem svojih sposobnosti, svaka se nova životno bolna situacija prihvaća još teže i nerijetko uzrokuje konverziju na psihosomatskoj razini. Depresija je baš takav vid bolesti i patnje. Ipak, izlaza ima!
Put izlaska iz depresije strpljiv je i kontinuiran rad hagioasistenta s hagiopacijentom. Čovjeka se najprije uvodi u dostojanstvo njegove osobnosti otkrivajući mu njegove sposobnosti i vrijednosti. Potom mu se posreduje mogućnost ulaska u istinu, dobrotu i samu ljubav bitka – kao temeljnog postojanja. Za ove korake treba ostaviti dovoljno vremena kako bi se hagiopacijenta moglo potaknuti na drugi bitni korak, a to je opraštanje onima koji su ga povrijedili ili kajanje zbog nekog počinjenog lošeg djela te, ponajviše, neprihvaćanja sebe kao dragocjenosti. Zatim mu je potrebno jasno pokazati za što je on još sposoban, ukazati na njegovu originalnost te zbog čega je njegov život bitan za druge.
Ovi koraci nisu uvjetovani psihofizičkim manifestacijama depresije jer se radi o duhovnim zakonitostima i baš oni, nerijetko, povuku čovjeka iz te „tamne rupe“ koju karakterizira kao svoju bol. Odluka za život i smisao njegova postojanja vrata su koja se sigurno otvaraju.

MALA LJEKARNA:
Ti si neponovljiva – originalna osoba, upijaj tu istinu u sebe.
Osvijesti sebi da si darovano biće, da je bitak uvijek cjelovit, dobar i da je bezuvjetna ljubav. On je kao zrak koji te okružuje, koji dišeš... Dopusti sebi da te obuhvati.
Ljubav je ono za čim čezneš. Otvaraj se ljubavi koja te prožima. Ona je izvor iz kojeg si potekao, ona održava svijet... Ne zaboravi, ti si slobodno biće i onom za čim čezneš sam se trebaš otvoriti. I svog Stvoritelja upoznaješ otvarajući mu se.
Produbljuj svoje znanje o zakonitostima duha jer ono će te motivirati na odluku. Samo dok si u dobroti, istini i ljubavi ti si u zdravlju. Lako je prijeći prag: budi svjestan istine da si ljubljeno biće već svojim postojanjem i donesi odluku da želiš biti u slobodi i dobroti, smislu i ostvarenosti (unatoč trenutnoj nemoći).
Donesi odluku: „Hoću jer mogu sve ono za što sam stvoren.“
I samo vjeruj – djeluj u skladu sa svojom odlukom.
Ne boj se, ti si bezuvjetno dragocjeno biće već od svog postanka i nikakva te velika djela ne čine više čovjekom od prihvaćenosti sebe i svog života. Pogledaj tko si to ti i reci da svom životu.
Oni koji te vole ne pitaju za tvoja djela, već te trebaju kao osobu, prihvati i ti tu istinu.
Praštaj onima koji su te povrijedili. S vremenom će bol prestati – nadvladat ćeš je jer praštanje najprije tebi donosi mir.
Pokaj se ako ne prihvaćaš patnju kao put u osobnu izgradnju, ako ne prihvaćaš sebe ili ako si povrijedio drugu osobu... Samo će te istina u potpunosti osloboditi.
Pođi patnji ususret; i uz nju se može živjeti. Odluka za život podignut će te iznad straha od bespomoćnosti.
Bit duha stalni je razvoj, on je vizija i projekt. Duh ne poznaje ograničenja, postani toga svjestan. Pogledaj nanovo svoje životne vizije – osvijesti ih.
Ti si ono za što se odlučuješ i u što vjeruješ. Registriraj kakve su ti misli, riječi i odluke. Neka od danas budu zdrave, pozitivne, prkosne... Sutra probaj iznova, isplati se.
Često se u danu podsjećaj na istinu i važnost svoje odluke. Izgovaraj sebi: „Vjerujem, bit će dobro! Odlučujem se za zdravlje!“
Razvoj je tvoja sudbina jer može se i onda kad se čini nemoguće.

LITERATURA:
Crnek, L., Hagioterapijska ljekarna, Teovizija, Zagreb, 2011.
Frankl, V., Liječnik i duša, KS, Zagreb, 1990.
Grun, A., Putevi kroz depresiju, Župa Uznesenja BDM, Slavonski Brod, 2009.
Ivančić, T., Hagioterapija u susretu s čovjekom, Teovizija, Zagreb, 2011.
Ivančić, T., III., Međunarodni studij iz hagioterapije, cd-i, PLE-MIR, Zagreb, 2011.
Peck, S., Put kojim se rjeđe ide, Marjan tisak, Split, 2002.
Pfeifer, S., Bodriti slabe, Stepress, Zagreb, 1996.
Zbornik radova, I. Međunarodni znanstveni simpozij o hagioterapiji, CDP, Zagreb, 2006.
Zbornik radova, Vjera i zdravlje, Zaklada „Biskup Josip Lang“, Zagreb, 2005.